Vjerske i duhovne zajednice

Selidba u novu zemlju može vas ostaviti bez gotove mreže koju ste imali kod kuće, a za mnoge novopridošle vjerska ili duhovna zajednica jedan je od najbržih načina za pronalaženje ljudi koji će vas dočekati. Ovo poglavlje pomaže vam da učinite dvije stvari odjednom: shvatite kako vjerske zajednice u Njemačkoj zapravo funkcioniraju u praksi i koristite ih kao put do pripadnosti, bez obzira jeste li pobožni, tiho tražite ili jednostavno tražite toplu sobu punu ljudi koji dijele vaše vrijednosti. Napisano je da bude korisno svakom čitatelju, uključujući i veliki broj ljudi u Njemačkoj koji uopće ne slijede nikakvu religiju.

Prvo ćemo obraditi jednu stvar koja iznenađuje gotovo svakog stranca – njemački crkveni porez ili Kirchensteuer – a zatim ćemo proći kroz glavne vjerske zajednice koje ćete ovdje pronaći: katoličku i protestantsku crkvu, islam, judaizam i mnoge manje vjerske i duhovne skupine. Usput ćemo ukazati na englesko-govorne i međunarodne kongregacije koje postoje u većini većih gradova i stalno se vraćamo na praktično pitanje koje je najvažnije kada ste tek stigli: kako pronaći svoju zajednicu i kako ući na vrata? Ništa od ovoga nije pravni ili porezni savjet; to je orijentacija na jednostavnom jeziku kako biste znali što očekivati ​​i gdje pitati.

Kirchensteuer: crkveni porez koji iznenađuje svakog novopridošlicu

Najvažnija stvar koju treba razumjeti o religiji u Njemačkoj je financijska, a to ljude stalno iznenađuje. Njemačka naplaćuje Kirchensteuer, crkveni porez, registriranim članovima određenih vjerskih tijela. Ako ste službeno član vjerske zajednice koja ubire porez - Rimokatoličke crkve (katholisch), protestantskih regionalnih crkava pod okriljem EKD-a (evangelisch), židovskih zajednica i nekoliko manjih tijela - porezni ured (Finanzamt) automatski dodaje dodatni porez na dohodak. Stopa iznosi 8 posto vašeg poreza na dohodak u Bavarskoj (Bayern) i Baden-Württembergu, a 9 posto u svakoj drugoj saveznoj državi. Imajte na umu da je to postotak poreza koji već dugujete, a ne 8 ili 9 posto vaše plaće, ali na normalnom profesionalnom prihodu to i dalje iznosi nekoliko stotina eura godišnje, a automatski se odbija od vaše plaće uz ostale poreze.

Tu se novopridošlice hvataju u koštac. Kada ispunite svoju Anmeldung, obveznu registraciju adrese u lokalnom Bürgeramtu, obrazac uključuje polje za vašu vjeroispovijest (Religion ili Confession). Ako tamo navedete vjeroispovijest za koju se plaća porez – mnogi ljudi to ispunjavaju iskreno, misleći da je to bezazleno pitanje popisa stanovništva – registrirate se kao član koji plaća porez, a crkveni porez se automatski uključuje. Mnogi iseljenici to otkriju tek kada im se na prvoj njemačkoj platnoj listi pojavi Kirchensteuer redak na koji nikada nisu svjesno pristali. Ako ga ne želite platiti, odgovor je jednostavan: ostavite polje za vjeroispovijest prazno ili napišite „keine“ (nema). Odbijanje registracije vjeroispovijesti nema utjecaja na vašu mogućnost pohađanja službi, slavljenja blagdana ili sudjelovanja u životu zajednice – utječe samo na to hoće li država naplaćivati ​​porez u ime crkve.

Ako ste već registrirani i porez se odbija ili ako želite prestati plaćati, formalni korak naziva se Kirchenaustritt – pravna izjava da napuštate crkvu u porezne i građanske svrhe. Dajete je osobno, a kamo idete ovisi o saveznoj državi: u većini država to je Standesamt (ured za građanske registre), u drugima lokalni Amtsgericht (okružni sud). Donosite svoju osobnu iskaznicu i obično vjenčani list ako je primjenjivo, te plaćate malu administrativnu pristojbu, koja varira od države do države od nule (Bremen i Brandenburg ne naplaćuju pristojbu) do otprilike 30 do 35 eura drugdje. Izjava ima pravi građanski učinak: Finanzamt prestaje naplaćivati ​​Kirchensteuer, obično od kraja mjeseca u kojem se izjavljujete ili ubrzo nakon toga. To je birokratski čin, a ne izjava o vašoj osobnoj vjeri – mnogi ljudi koji se još uvijek smatraju vjernicima formalno napuštaju crkvu kako bi prestali plaćati, a mnogi koji nikada ne prakticiraju vjeru ostaju registrirani bez razmišljanja o tome. Jedna praktična posljedica koju treba razmotriti jest da neke crkve povezuju članstvo s obredima poput crkvenog vjenčanja, uloga kumova ili vjerskog sprovoda, stoga je vrijedno razumjeti što vaša zajednica očekuje prije nego što podnesete zahtjev.

Budući da se papirologija razlikuje od države do države i predstavlja problem za ljude, Kirchenaustritt-Helper na Werkzeu.ge vodi vas kroz specifične korake prijave i imenovanja za vašu saveznu državu te vam pomaže u pripremi zahtjeva; priprema i generira dokument, ali ga nikada ne podnosi umjesto vas, tako da prijavu i dalje podnosite osobno. Werkzeu.ge je alatni paket temeljen na pregledniku koji je izradila tvrtka Cryon UG, tvrtka koja stoji iza WeLiveIn.de; Kirchenaustritt-Helper je plaćeni (Plus) alat i možete provjeriti što je uključeno u trenutnoj stranicu s cijenamaKako se crkveni porez uklapa u vaš ukupni porezni račun – stvarna matematika, vaša porezna klasa i kako se izračunava doplata – u našem poglavlju o razumijevanje njemačkih poreza je mjesto na koje treba ići; ovo poglavlje namjerno se zaustavlja na tome što porez znači za vas kao člana, a mehaniku prepušta poreznim vodičima.

Kršćanske crkve: Katolička, Protestantska i Slobodna crkva

Kršćanstvo je i dalje najveća vjerska skupina u Njemačkoj, podijeljena uglavnom između Rimokatoličke crkve (katholisch) i protestantskih crkava (evangelisch) organiziranih pod okriljem Evangelische Kirche in Deutschland, EKD. Grubo govoreći, katoličanstvo je jače na jugu i zapadu – Bavarskoj, Porajnju – dok je protestantska tradicija vidljivija na sjeveru i u središtu, iako svaki veći grad ima obje. Lokalna jedinica o kojoj ćete čuti je Gemeinde, župa ili kongregacija vezana uz određenu crkvenu zgradu. Pronalaženje vaše župe jednostavno je kao traženje najbliže katholische ili evangelische Gemeinde u vašem okrugu; web stranice župa navode vrijeme bogoslužja (Gottesdienst) i većina pozdravlja nove članove bez ikakvih formalnosti. Ne morate biti registrirani član koji plaća porez da biste prisustvovali, pridružili se zboru ili doveli svoju djecu na aktivnosti.

Za govornike engleskog jezika, dobra je vijest da većina većih gradova i sveučilišnih gradova ima kongregacije koje djelomično ili u potpunosti vode bogoslužje na engleskom jeziku. Crkva Engleske održava anglikanske kapelanije u gradovima poput Berlina, Hamburga, Frankfurta, Münchena, Kölna i Bonna, često vrlo naviknutima na prolaznu međunarodnu publiku. Katolička crkva vodi međunarodne ili „muttersprachliche“ župe koje služe engleskim, španjolskim, poljskim, talijanskim i drugim jezičnim zajednicama u većim gradovima. Postoje američke i međunarodne protestantske crkve, te rastuća scena slobodnih evangeličkih i karizmatskih međunarodnih crkava - mreža Međunarodnog kršćanskog zajedništva (ICF) i razne Freikirchen među njima - koje namjerno usmjeravaju svoje usluge na novopridošle i mlade profesionalce. Ove su kongregacije često najlakše mjesto za dolazak kršćanina, upravo zato što su se i svi ostali u prostoriji također odnekud doselili.

Freikirchen, ili Slobodne crkve, su protestantske kongregacije izvan strukture EKD-a – baptisti (Baptisten), metodisti, pentekostalci, Evangelička slobodna crkva i druge. Općenito se samofinanciraju i neovisne su o poreznom sustavu crkve, imaju tendenciju voditi čvrsto povezan i aktivan društveni život te su često višejezične. Osim nedjeljnog bogoslužja, crkve su također utkane u njemačko društveno tkivo putem svojih ogranaka za socijalnu skrb: Caritas, katolička dobrotvorna organizacija, i Diakonie, njezin protestantski pandan, među najvećim su poslodavcima socijalnih usluga u zemlji, vodeći vrtiće, domove za starije i nemoćne, savjetodavne službe, centre za savjetovanje o migracijama i banke hrane koje služe svima bez obzira na vjeru. A ritam godine i dalje oblikuju kršćanski blagdani – Weihnachten (Božić), s njegovim voljenim božićnim sajmovima, i Ostern (Uskrs) – koji su ujedno i neke od najtoplijih točaka zajedničkog života, otvorene i vjernicima i nevjernicima.

Islam: džamije i život muslimanske zajednice

Islam je druga najveća vjera u Njemačkoj, s muslimanskom populacijom koja se obično procjenjuje na pet do šest posto zemlje - nekoliko milijuna ljudi. Velik dio te zajednice vuče korijene iz tursko-njemačkih obitelji koje su od 1960-ih nadalje dolazile kao takozvani Gastarbeiteri (gostujući radnici) i ostale ovdje graditi živote i generacije, uz novije doseljenike iz arapskog svijeta, Balkana, Irana i drugih mjesta. Rezultat je velika, etablirana i interno raznolika muslimanska prisutnost, najvidljivija u džamijama (Moschee, množina Moscheen) i islamskim kulturnim centrima koji su sidro društvenog života u gotovo svakom njemačkom gradu.

Džamije se ovdje kreću od skromnih molitvenih soba u preuređenim zgradama do velikih namjenski izgrađenih kompleksa s kupolama i minaretima. Mnoge su povezane s krovnim udruženjima, od kojih je najveće DITIB (Tursko-islamska unija za vjerska pitanja), koja upravlja značajnim dijelom džamija u zemlji; druge spadaju pod udruženja poput Islamrata, Zentralrata der Muslimea ili neovisnih i arapsko-govorećih kongregacija. Petkom podnevna molitva (Freitagsgebet ili džuma) glavno je tjedno okupljanje, a džamije obično ugošćuju i satove Kur'ana, jezične tečajeve, omladinske grupe i društvene događaje, što ih čini središtima zajednice koliko i mjestima bogoslužja. Tijekom Ramazana i blagdana Eid, taj život zajednice postaje posebno vidljiv, sa zajedničkim obrocima nakon zalaska sunca i proslavama koje često sežu daleko izvan same džamije.

Za novopridošlog muslimana – ili znatiželjnog posjetitelja – praktičan put je potražiti najbližu džamiju ili Islamisches Zentrum i jednostavno uspostaviti kontakt; većina novopridošlica je dobrodošla, a veći gradovi, uključujući Berlin, Frankfurt, München i Köln, imaju kongregacije i studentski orijentirana islamska društva koja djeluju na engleskom ili arapskom, kao i na njemačkom i turskom jeziku. Sveučilišni gradovi često imaju udrugu muslimanskih studenata koja je posebno navikla pomagati međunarodnim studentima da se smjeste. Kao i kod crkava, ne morate se nigdje formalno registrirati da biste prisustvovali, sudjelovali ili uključili svoju obitelj u život zajednice.

Judaizam: život židovske zajednice u Njemačkoj

Židovski život u Njemačkoj nosi teret povijesti koji nijedan pošten vodič ne može preskočiti, a njegova sadašnjost je priča o pažljivoj obnovi. Nakon što je Holokaust gotovo uništio nekoć uspješnu zajednicu, židovski život ponovno je porastao tijekom posljednja tri desetljeća, uglavnom imigracijom iz bivšeg Sovjetskog Saveza 1990-ih, a danas zajednica broji otprilike sto tisuća registriranih članova, s najvećom koncentracijom u Berlinu, Münchenu i Frankfurtu. Lokalno tijelo s kojim ćete se susresti je Jüdische Gemeinde, židovska organizacija zajednice jednog grada, koja obično vodi sinagogu, kulturne i obrazovne programe te socijalne usluge za svoje članove. Zajednice obuhvaćaju vjerski spektar, od pravoslavnih do liberalnih i reformističkih kongregacija, a veći gradovi često imaju više od jedne.

Iznad lokalne razine, Zentralrat der Juden in Deutschland (Zentralni židovski odbor u Njemačkoj) glavno je nacionalno predstavničko tijelo, a Zentralwohlfahrtsstelle der Juden in Deutschland (ZWST) je organizacija za dobrobit zajednice koja provodi socijalni rad, programe za mlade i podršku integraciji – što je posebno vrijedno za židovske novopridošle doseljenike koji se snalaze. Također je iskreno priznati sigurnosnu realnost: sinagoge i židovske institucije u Njemačkoj rade pod policijskom zaštitom, a posjetitelji se obično mole da se unaprijed registriraju i ponesu identifikaciju. To je praktična činjenica židovskog zajedničkog života ovdje, a ne razlog za ostajanje podalje, a zajednice općenito rado dočekuju novopridošle koji uspostave kontakt prije posjeta. Ako ste Židov i selite se u Njemačku, kontaktiranje lokalne židovske zajednice prije dolaska najsigurniji je način povezivanja sa zajednicom, uslugama i, gdje je to relevantno, košer odredbama i vjerskim životom.

Druge vjere i velika sekularna većina

Osim tri najveće tradicije, Njemačka je domaćin cijelom nizu manjih vjerskih zajednica, koncentriranih u većim gradovima gdje njihov broj doseže kritičnu masu. Diljem zemlje postoje budistički centri i samostani, koji obuhvaćaju tibetanske, zen, theravadske i zapadne obraćeničke tradicije, od kojih mnogi organiziraju otvorene večeri meditacije koje dočekuju potpune početnike. Hinduistički hramovi služe indijskim, šrilankanskim tamilskim i širim južnoazijskim zajednicama, a hram Sri Kamadchi Ampal u Hammu jedan je od najvećih u Europi. Sikhski gurdwari djeluju u Frankfurtu, Kölnu, Stuttgartu i drugim gradovima, tradicionalno nudeći zajednički obrok (langar) svakom posjetitelju. Postoje baha'í zajednice, alevitska udruženja i drugi - obrazac je da ako je dijaspora prisutna u gradu, njezino mjesto bogoslužja obično je najlakše mjesto za susret s drugima iz doma.

Istovremeno, za novopridošlicu je bitno shvatiti da je Njemačka, u svakodnevnom životu, uglavnom sekularno društvo i da je nevjerovanje sasvim normalno i rašireno. To se posebno odnosi na bivšu Istočnu Njemačku, gdje su desetljeća pod sekularnom državom ostavila većinu ljudi bez ikakve vjerske pripadnosti – u nekim istočnim regijama nepripadnici čine jasnu većinu. Na nacionalnoj razini, udio ljudi koji ne pripadaju nijednoj crkvi ili vjerskom tijelu stalno raste i sada iznosi otprilike polovicu stanovništva. Nitko vas neće prisiljavati da se izjasnite o nekoj vjeri, a postoji i rastuća organizirana sekularna i humanistička scena za one koji žele zajednicu bez religije: Humanistischer Verband Deutschlands (Humanističko udruženje) nudi sekularne ceremonije, edukaciju o etici, grupe mladih i osjećaj pripadnosti izgrađen oko zajedničkih vrijednosti, a ne zajedničkog uvjerenja. Ukratko, bez obzira na to kako se opredjeljujete – pobožni, neodlučni ili čvrsto sekularni – ovdje ste u dobrom društvu i bez ikakve obveze ni na koji način.

Postoji i širok „duhovni, ali ne i religiozni“ krajolik koji mnogi novopridošli smatraju pristupačnim upravo zato što ne zahtijeva nikakvu obvezu i papirologiju. Grupe za meditaciju, studiji za jogu, krugovi mindfulnessa i filozofska ili kontemplativna društva postoje u svakom gradu i često su mjesta gdje ljudi koji se nikada ne bi pridružili crkvi ipak pronalaze mirnu zajednicu. Mnogi se održavaju na engleskom jeziku, u stilu drop-in, i mogu biti nezastrašujući prvi korak u prostoriju punu novih lica.

Vjerske zajednice kao brz put do pripadnosti

Stavite na trenutak teologiju po strani i promatrajte vjerske zajednice isključivo kao alat za izgradnju života novopridošlih, a one su jedna od najučinkovitijih dostupnih opcija. Kongregacija je, po svojoj prirodi, gotova i gostoljubiva zajednica: sastaje se redovito, očekuje novopridošle i organizirana je oko zajedničkih vrijednosti i međusobne pomoći, a ne umrežavanja u transakcijskom smislu. Za nekoga tko se upravo doselio u nepoznati grad i ne poznaje nikoga, ta kombinacija - fiksno tjedno okupljanje, ljudi spremni pozdraviti se i često zajednička kultura ili jezik - teško je nadmašiti. Mnoge međunarodne kongregacije postoje upravo zato što su se njihovi osnivači sjetili koliko izolirajući mogu biti prvi mjeseci u novoj zemlji.

Praktične koristi se brzo gomilaju. Vjerske zajednice obično imaju pun kalendar društvenog života izvan bogoslužja – zajedničke obroke, obiteljske i omladinske grupe, sezonske festivale, krugove za raspravu, zborove i glazbu – što vam pruža prirodne, niskonaponske načine da više puta vidite iste ljude, što je način na koji se zapravo stvaraju prijateljstva. Često su višejezične ili međunarodne, pa mogu biti meko slijetanje dok se vaš njemački jezik ne snađe. I snažna su ulazna točka za volontiranje: crkvene podružnice za dobrobit i mnoge džamije i sinagoge organiziraju prikupljanje hrane, podršku izbjeglicama, programe posjeta starijim osobama i projekte u susjedstvu, a sve vas to stavlja rame uz rame s lokalnim stanovništvom koje radi nešto korisno. Naše poglavlje o učenje kulture kroz volontiranje dublje istražuje kako davanje svog vremena postaje put u njemačko društvo.

Ništa od ovoga ne zahtijeva da budete pobožni. Međuvjerske inicijative, zajednice prijateljski nastrojene prema iseljenicima i otvoreni događaji u zajednici istinski su otvoreni, a mnogi ljudi dolaze zbog zajednice i volontiranja koliko i zbog vjere. Uravnoteženo je stajalište da vjerska ili duhovna zajednica može biti vrijedna bez obzira dolazite li s dubokim uvjerenjem ili jednostavno s običnom ljudskom potrebom da negdje pripadate - i nema nepoštenja u tome da se pojavite samo zbog zajednice.

Pronalaženje vaše zajednice i što učiniti sljedeće

Započnite s praktičnom odlukom koja je povezana sa stvarnim novcem: kada ispunjavate svoju Prijavu, namjerno odlučite što ćete staviti u polje za religiju. Ako ne želite plaćati Kirchensteuer, ostavite ga prazno ili napišite „keine“ i zapamtite da i dalje možete pohađati i pripadati bilo kojoj zajednici koju želite. Ako već plaćate i želite prestati, isplanirajte svoju Kirchenaustritt u Standesamtu ili Amtsgerichtu za svoju saveznu državu, uključite malu naknadu i prvo provjerite povezuje li vaša crkva članstvo s nekom uslugom koja vas zanima. Za porezne detalje, oslonite se na financijska poglavlja umjesto da nagađate; za papirologiju, Kirchenaustritt-Helper može pripremiti izjavu, iako ćete je i dalje dati osobno.

Da biste stvarno pronašli ljude, potražite određenu Gemeinde, Moschee, Jüdische Gemeinde, hram ili grupu za meditaciju u svom okrugu i potražite riječ "međunarodni" ili "engleski" ako želite kongregaciju naviknutu na novopridošle - većina gradova ima barem jednu. Pošaljite kratku poruku ili se jednostavno pojavite na otvorenoj službi ili događaju; ove zajednice su, gotovo po definiciji, posvećene dočekivanju stranaca. Ako vjerska zajednica nije za vas, isti instinkt - pronalaženje redovitog okupljanja izgrađenog oko zajedničkih vrijednosti - prenosi se na sekularni i građanski život. Naši vodiči za grupe i klubovi iseljenika i angažman lokalne zajednice pokrijte nereligijske rute u društveni krug, a između njih i ovog poglavlja trebali biste moći pronaći prostoriju u kojoj se osjećate kao kod kuće, bez obzira na vaša uvjerenja. Ovo poglavlje je orijentacija, a ne pravni, porezni ili vjerski savjet – za sve što je obvezujuće, provjerite važeća pravila s nadležnim uredom ili vlastitom zajednicom.