Njemačka izrađuje reformu Zakona o radnom vremenu

Njemačka raspravlja o najvećoj promjeni u načinu brojanja radnih sati u više od stoljeća. Nacrt reforme Zakona o radnom vremenu, Arbeitszeitgesetz, koji postavlja zakonska ograničenja o tome koliko dugo ljudi smiju raditi, udaljio bi zemlju od strogog dnevnog limita od osam sati i umjesto toga prešao na tjedni maksimum. Nacrt je pripremilo Ministarstvo rada pod vodstvom ministrice Bärbel Bas, a od lipnja 2026. kruži kao takozvani Referentenentwurf, radni nacrt ministarstva. Još nije zakon, a izazvao je oštre reakcije poslodavaca i sindikata.

Za milijune stranih radnika zaposlenih u Njemačkoj, prijedlog je važan jer dotiče svakodnevni ritam radnog dana. Zasad se ništa ne mijenja, ali smjer kretanja vrijedi razumjeti, jer bi mogao preoblikovati i fleksibilnost koju zaposlenici uživaju i vođenje evidencije koje njihovi poslodavci moraju provoditi.

Što bi se promijenilo u nacrtu Zakona o radnom vremenu

Prema važećim pravilima, radni dan ograničen je na osam sati, što se može produžiti na deset sati sve dok prosjek ostane na osam tijekom određenog referentnog razdoblja. Nacrt zadržava osam sati kao dnevnu normu, a deset kao iznimku, ali pomiče obvezujuće zakonsko ograničenje s dana na tjedan. Osnovna brojka je tjedni maksimum od 48 sati, mjeren kao prosjek tijekom dvanaestomjesečnog razdoblja, a ne kruto brojan svaki dan.

U praksi bi to omogućilo zaposleniku da radi dulje nekim danima, a kraće drugima, sve dok tjedni prosjek ostaje unutar ograničenja. Zagovornici tvrde da to daje osoblju i tvrtkama više prostora za organiziranje radnog vremena oko projekata, osobnih potreba i prometnih sezona. Nacrt veže velik dio ove nove fleksibilnosti s Tarifvertragom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu izgrađenim na takvom ugovoru. Taj je uvjet postao jedan od najspornijih dijelova plana, jer otprilike polovica svih zaposlenika u Njemačkoj nije obuhvaćena takvim ugovorom.

Nova obveza evidentiranja radnog vremena

Drugi stup reforme je zakonska obveza evidentiranja radnog vremena. Nacrt bi od poslodavaca zahtijevao da evidentiraju početak, kraj i trajanje rada svakog zaposlenika, u većini slučajeva istog dana kada se posao obavlja, te se upućuje na elektroničko ili digitalno evidentiranje, a ne na papirnate bilješke koje se vode naknadno.

Ovaj dio prijedloga ne dolazi niotkuda. Njemački i europski sudovi već su signalizirali da poslodavci moraju imati sustav za mjerenje odrađenih sati, a nacrt ima za cilj jasno upisati tu obvezu u nacionalno zakonodavstvo. Za radnike, zabilježeni zapisnik može učiniti prekovremeni rad vidljivim i lakšim za ostvarivanje prava. Za manje poslodavce to znači uspostavljanje i održavanje sustava, što je jedan od razloga zašto su se poslovne skupine protivile.

Zašto je reforma Zakona o radnom vremenu povijesna

Komentatori su plan opisali kao najveću reviziju Zakona o radnom vremenu od 1918., godine kada je osmosatni radni dan prvi put utvrđen u njemačkom zakonodavstvu. Premještanje središnjeg ograničenja s dana na tjedan poništilo bi načelo koje je oblikovalo njemački radni život više od stotinu godina, zbog čega je rasprava privukla toliko pozornosti tijekom srpnja.

Važno je pročitati prijedlog onakvim kakav jest. Referentenentwurf je rani nacrt koji se još uvijek može znatno promijeniti prije odluke kabineta, a zatim mora proći kroz Bundestag i Bundesrat prije nego što stupi na snagu. Tjedno ograničenje od 48 sati također odražava dugogodišnja pravila Europske unije, pa bi Njemačka uskladila vlastito ograničenje s gornjom granicom koja se već primjenjuje u cijelom bloku.

Kritike s obje strane

Nacrt je uspio istovremeno uznemiriti poslodavce i sindikate. Poslovna udruženja nazvala su kombinaciju novih obveza dokumentacije i poveznice s kolektivnim ugovorima teretom, tvrdeći da fleksibilnost koja se nudi samo tamo gdje postoji Tarifvertrag izostavlja mnoge tvrtke i dodaje papirologiju umjesto slobode. Neki glasovi poslodavaca opisali su paket bez uvijanja kao nametanje.

Kritičari, sa strane sindikata, upozoravaju da bi ublažavanje dnevnog ograničenja moglo dovesti do duljih i napornijih dana te narušiti zaštitu od prekomjernog rada. Ministarstvo rada predstavilo je tjedni model kao kompromis koji čuva osmosatnu normu uz istovremeno kontroliranu fleksibilnost, ali rane reakcije pokazuju koliko će biti teško zadovoljiti oba tabora. Izvještavanja medija, uključujući LTO i Bürgergeld.org, detaljno su pratila te odnose.

Što bi to moglo značiti za iseljenike i poslodavce

Ako ste zaposlenik, praktična poruka je da čekate i promatrate, a ne da djelujete. Pravila koja uređuju vaš ugovor nisu se promijenila, a vaš postojeći ugovor o radnom vremenu, pauzama i prekovremenom radu i dalje vrijedi. Ako reforma prođe u obliku sličnom sadašnjem, svakodnevni učinak za mnoge ljude ovisio bi o tome je li njihovo radno mjesto obuhvaćeno kolektivnim ugovorom, budući da bi se tu oslobodio velik dio nove fleksibilnosti. Naš vodič za Njemački ugovori o radu i prava korisna je početna točka za razumijevanje gdje se danas nalazite.

Za poslodavce, posebno manje tvrtke i startupove koji zapošljavaju međunarodno osoblje, obveza evidentiranja je dio na koji se treba rano pripremiti. Uspostavljanje pouzdanog digitalnog sustava za evidentiranje sati zahtijeva vrijeme, a ako se to dobro napravi, to također može zaštititi poslovanje tako što radno vrijeme učini transparentnim. Hoće li prelazak na tjedno ograničenje donijeti više slobode ili više opterećenja ovisit će o konačnom tekstu i o tome kako ga svako radno mjesto koristi. Za širi pogled na to kako Njemačka tretira ravnotežu između poslovnog i osobnog vremena, pogledajte naš pregled ravnoteža između poslovnog i privatnog života u Njemačkoj.