Nacionalni štrajkovi u Njemačkoj pojačavaju poziv za poboljšanje javnog sektora

Njemačka svjedoči značajnoj mobilizaciji unutar svog javnog sektora budući da su zaposlenici raznih profesija - uključujući školske odgojitelje, osoblje za brigu o djeci, medicinsko osoblje i administrativne službenike - pokrenuli dvotjedni štrajk koji obuhvaća sve savezne države.

Štrajk je zajednički pokušaj da se vladama država signalizira hitna potreba za boljim radnim uvjetima i povećanjem plaća.

Ova industrijska akcija, opisana kao štrajk upozorenja, označava kritičnu točku nakon neproduktivnih razgovora između državnih vlada i radnika u javnom sektoru. Sindikat ver.di istaknuo je hitnost situacije navodeći nemogućnost popunjavanja radnih mjesta zbog nepovoljnih radnih uvjeta i sve većeg obima posla koji je zaposlenike gurao do krajnjih granica. Zahtjevi sindikata su jasni: povećanje plaća od 10.5 posto ili barem dodatnih 500 eura mjesečno, veće plaće za zaposlene u gradovima-državama zbog njihove dvostruke odgovornosti, kolektivni ugovor za studente te poboljšanja u sektor cestovnih usluga.

Štrajk naglašava nezadovoljstvo otprilike 1.1 milijuna zaposlenih u javnim službama u Njemačkoj i očekuje se da će poremetiti normalno poslovanje diljem zemlje. Ver.di je naglasio da će štrajk utjecati na sve savezne države s različitim stupnjevima utjecaja, a predviđa se da će Berlin, Hamburg, Schleswig-Holstein i Donja Saska doživjeti značajne poremećaje. Sindikat je naglasio univerzalnost akcije, napominjući da u njoj sudjeluju zaposlenici od južne pokrajine Baden-Württemberg do istočnih pokrajina Saske i Saske-Anhalt, uključujući i glavni grad Berlin.

Javne službe poput škola, vrtića (Kitas), sveučilišta, bolnica i raznih administrativnih ureda pripremaju se za operativne izazove koje predstavlja štrajk. Vodstvo Unije upozorilo je da bi izostanak ustupaka saveznih država u nadolazećoj trećoj rundi pregovora zakazanoj za prosinac mogao rezultirati taktikom eskalacije pritiska.

U pozadini ovih događaja, Frank Werneke, čelnik ver.dija, izrazio je frustraciju zbog nedostatka pokreta poslodavaca u tekućem sporu oko plaća i nije isključio intenziviranje štrajkova. Izrazio je jak argument za jednaku plaću za jednak rad, postavljajući pitanje zašto zaposlenici u sveučilišnim bolnicama zaposleni u državi trebaju zarađivati ​​manje od svojih kolega u općinskim bolnicama.

Štrajk nije samo poziv na pravedne plaće, već i usmjeravanje pažnje na položaj radnika s niskim primanjima u javnom sektoru koji su nerazmjerno pogođeni inflacijom. To ne uključuje samo medicinsko osoblje već i one koji održavaju javnu infrastrukturu i sigurnost, poput radnika koji održavaju ceste i osoblja za provođenje zakona.

Kako počinje odbrojavanje do treće runde pregovora, postoji jasna poruka sindikata: javni sektor zaslužuje priznanje i naknadu koja odgovara ključnim uslugama koje pruža društvu. Štrajk tek treba dobiti službenu protuponudu od poslodavaca, ostavljajući javnost i radnike u iščekivanju rješenja koje se bavi gorućim problemima zaposlenih u javnoj službi.