Njemačka je doživjela značajan pad zahtjeva za azilom tijekom prvih devet mjeseci 2024., prema novim podacima Agencije Europske unije za azil (EUAA). Između siječnja i rujna broj tražitelja azila u Njemačkoj pao je za 24 posto u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. Unatoč ovom padu, Njemačka i dalje prima više zahtjeva za azil nego bilo koja druga zemlja u Europskoj uniji.
Vodeća uloga Njemačke u zahtjevima za azil
Njemačka je i dalje glavno odredište za tražitelje azila unutar EU-a, primivši 170,574 zahtjeva dosad ove godine. Slijedi Španjolska sa 122,096, Italija sa 117,042 i Francuska sa 115,652 zahtjeva. Međutim, dok je Njemačka zabilježila značajan pad, druge zemlje, poput Italije i Grčke, doživjele su nagli porast zahtjeva za azilom, pri čemu je Italija zabilježila porast od 25%, a Grčka porast od 39%.
Podaci otkrivaju da je gotovo jedna trećina tražitelja azila u Njemačkoj iz Sirije (30%), a značajan broj dolazi iz Afganistana (15%) i Turske (13%). Njemačka je kroz povijest bila primarna destinacija za tražitelje azila iz zona sukoba, posebno na Bliskom istoku i u središnjoj Aziji. Gotovo polovica svih sirijskih i afganistanskih tražitelja azila u EU-u svoje zahtjeve podnosi u Njemačkoj, naglašavajući značajnu ulogu te zemlje u rješavanju humanitarnih potreba.
Trendovi u cijeloj EU i padovi u Austriji
U cijeloj EU, Norveškoj i Švicarskoj, ukupno je 739,735 zahtjeva za azilom podneseno između siječnja i rujna, što predstavlja ukupni pad od 8% u usporedbi s prethodnom godinom. Ističe se nagli pad u Njemačkoj, posebno u usporedbi sa zemljama poput Austrije, gdje su zahtjevi za azil pali za više od 50%, bilježeći pad od 57% na nešto manje od 19,000 zahtjeva.
U međuvremenu, Mađarska, Slovačka i Litva prijavile su najmanje zahtjeva za azilom, pri čemu je Mađarska primila samo 21 zahtjev, Slovačka 121, a Litva 284. Značajne varijacije u broju azilanata odražavaju razlike u nacionalnim politikama i geopolitičkim čimbenicima koji utječu na migracijske rute i izbore.
Zabrinutost zbog potencijalnog migracijskog talasa iz Libanona
Unatoč trenutačnom padu zahtjeva za azilom, dužnosnici EU-a upozoravaju na potencijalni porast migracija iz Libanona. Zemlja, u kojoj živi gotovo 1.5 milijuna sirijskih izbjeglica, suočava se sa sve dubljom humanitarnom krizom pogoršanom unutarnjim sukobima i sve lošijim životnim uvjetima. Europska komisija izrazila je zabrinutost da bi ova situacija koja se pogoršava mogla natjerati više izbjeglica preko granica u EU.
Povjerljivo izvješće Komisije EU od početka listopada naglašava eskalaciju krize u Libanonu, napominjući da je 345,000 ljudi interno raseljeno zbog sukoba između Izraela i Hezbollaha. Od tog broja oko 100,000 je pobjeglo u susjednu Siriju. Dok su izravni letovi iz Bejruta obustavljeni, izvješće ističe da su alternativne kopnene, pomorske i zračne rute i dalje dostupne, uključujući zračne luke u Kairu i Damasku ili kopnom preko Sirije i Turske.
Izvješće EU također naglašava vjerojatnost sve većeg broja ljudi koji pokušavaju ući u Europu ako se humanitarna situacija u Libanonu nastavi pogoršavati. Iako EU još nije doživjela značajniji porast dolazaka iz Libanona, Komisija upozorava da su sazreli uvjeti za značajan porast migracija iz regije u bliskoj budućnosti.
Promjenjiv krajolik migracija
Nagli pad zahtjeva za azilom u Njemačkoj i drugim dijelovima Europe dolazi u trenutku kada migracija ostaje središnje političko pitanje. Na pad zahtjeva u Njemačkoj može utjecati niz čimbenika, uključujući promjene migracijskih ruta, razvoj političke dinamike i ciljane granične politike. Unatoč tome, Europska unija i dalje pazi na potencijalne promjene, osobito jer krize u regijama poput Libanona prijete izazvati nove valove raseljavanja.
Kako se humanitarna situacija u Libanonu pogoršava, kreatori europske politike suočavaju se s izazovom pripreme za potencijalne posljedice. Usredotočenost EU-a na poboljšanje procesa azila i upravljanje migracijskim pritiscima i dalje je ključna jer blok nastoji uravnotežiti humanitarne obveze s nacionalnim interesima.
Odgovor Njemačke na evoluirajuće migracijske trendove, unutar njezinih granica i diljem EU-a, vjerojatno će oblikovati širi europski pristup upravljanju izbjegličkim tokovima u nadolazećim mjesecima. S novim prijetnjama raseljavanja koje prijete iz regija poput Libanona, Europa ostaje na raskrižju u svojim naporima da se pozabavi jednim od najhitnijih pitanja desetljeća.
