Eskalacija njemačko-turskih obrambenih veza usred širih diplomatskih napetosti

Njemački kancelar Olaf Scholz nedavno se sastao s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom u Istanbulu, što je potez koji je ponovno pokrenuo rasprave o složenim odnosima između Njemačke i Turske, posebno u području obrane, migracija i regionalnih sukoba.

Porast obrambene suradnje

Susret Scholza i Erdoğana označio je značajan pomak u njemačko-turskim odnosima jer je Njemačka odobrila opsežan izvoz oružja Turskoj. Izvoz uključuje 69 odobrenja procijenjenih na 103 milijuna eura od sredine listopada 2024., što je oštra suprotnost suzdržanijem pristupu nakon pokušaja državnog udara u Turskoj 2016. i njezinih kasnijih vojnih akcija u Siriji.

Među ključnim stavkama o kojima se pregovara je 40 zrakoplova Eurofighter, dio šireg nastojanja Turske da modernizira svoje vojne sposobnosti. Ove mlaznice koproizvodi Njemačka, a za prodaju je potrebno zeleno svjetlo Berlina. Dodatne obrambene stavke o kojima se raspravljalo uključuju protuzračne rakete, torpeda i nadogradnje za turske podmornice i fregate, s odobrenjima koje je nedavno dalo njemačko tajno Vijeće za sigurnost.

Sporna migracijska politika

Razgovori su također obuhvatili migraciju—ključno pitanje za obje nacije—a Scholz je ponovno potvrdio obveze da ubrza deportaciju migranata bez boravišne dozvole. Do kraja rujna, u Njemačkoj je bilo više od 15,000 turskih državljana koji ispunjavaju uvjete za deportaciju, što ukazuje na tekuće izazove u upravljanju migracijama između dviju zemalja. Rasprave su se dotakle i šireg sporazuma o migracijama između EU-a i Turske iz 2016., koji je imao za cilj obuzdati neregularne migracijske tokove u Europu, pakt koji Turska smatra da Europa nije u potpunosti poštovala.

Regionalne napetosti i diplomatski izazovi

Pozadina ovih rasprava uključuje šire sukobe na Bliskom istoku, posebice kontinuirano nasilje u Gazi. Erdoğanova karakterizacija Izraela kao "terorističke države" i njegova potpora Hamasu kao "oslobodilačkoj organizaciji" u oštrom su kontrastu sa stavom Njemačke, koja ostaje čvrsta podrška Izraelu. Ove su razlike razotkrile dublje rascjepe u njemačko-turskim odnosima, posebno s obzirom na nedavni prekid izvoza oružja u Izrael od strane Njemačke, usklađujući se s njezinim pozivima na prekid vatre u regiji.

Obnavljanje obrambenih veza i sporni razgovori o migraciji između Njemačke i Turske označavaju složenu fazu u njihovim bilateralnim odnosima, odražavajući šire regionalne i globalne sigurnosne izazove. Dok Njemačka i Turska plove ovim turbulentnim vodama, ishodi ovih pregovora vjerojatno će utjecati na europsku sigurnosnu politiku i dinamiku NATO saveza. Produbljivanje obrambene suradnje, uz oštra neslaganja oko regionalne politike i migracija, naglašava delikatno balansiranje s kojim se obje nacije suočavaju u sve više multipolarnom svjetskom poretku.