Smanjenje poreza na dobit podijelilo je njemačku politiku

Rasprava se intenzivira oko Klingbeilovog plana porezne reforme

Sveobuhvatan prijedlog novog njemačkog ministra financija Larsa Klingbeila (SPD) o smanjenju poreznih stopa na dobit izazvao je rastuće napetosti između savezne vlade i pokrajinskih čelnika, a raste zabrinutost zbog njegove stvarne ekonomske učinkovitosti. Iako je plan osmišljen kako bi potaknuo poslovna ulaganja i oživio stagnirajuće gospodarstvo, kritičari tvrde da riskira iscrpljivanje javnih financija i pogoršanje postojećih nejednakosti - bez obećanog poticaja rastu.

Savezni kabinet nedavno je odobrio zakon koji uključuje ubrzanu amortizaciju korporativnih ulaganja i postupno smanjenje poreza na dobit poduzeća. Ukupni procijenjeni gubitak javnih prihoda na saveznoj, državnoj i općinskoj razini iznosi gotovo 46 milijardi eura do 2029. Zagovornici, uključujući velika poslovna udruženja i konzervativne stranke poput CDU/CSU, tvrde da će inicijativa stvoriti radna mjesta, potaknuti ulaganja i vratiti povjerenje u njemačku gospodarsku budućnost. Međutim, provedba se sada suočava sa značajnim protivljenjem u Bundesratu, gdje se predstavnici njemačkih saveznih država boje da će financijski teret nesrazmjerno pasti na njih.

Državni čelnici upozoravaju na fiskalnu neravnotežu

Jedan od najglasnijih kritičara je ministar-predsjednik Donje Saske Olaf Lies (SPD), koji u načelu podržava ekonomske poticaje, ali upozorava na prebacivanje financijskog tereta na regionalne i lokalne vlasti. Lies je naglasio da napori za jačanje demokracije kroz ekonomsku stabilnost ne smiju ići po cijenu potkopavanja osnovnih usluga na državnoj i općinskoj razini.

Govoreći uoči konferencije ministara i predsjednika u Berlinu, Lies je naglasio da, iako je takozvani „poticaj za ulaganja“ dobrodošao, moraju ga pratiti mehanizmi za osiguranje dugoročne fiskalne ravnoteže na svim razinama vlasti. „Ne možemo si priuštiti rješavanje jednog problema dok istovremeno stvaramo drugi“, upozorio je.

Ovu zabrinutost izražavaju i nekoliko regionalnih čelnika i komentatora koji vjeruju da se značajan napredak može postići samo konstruktivnim pregovorima i unutarnjim kompromisom - bez ponavljanja vidljivih političkih sukoba viđenih u prethodnoj saveznoj koaliciji.

Ekonomska logika pod lupom

U srži neslaganja leži temeljno pitanje: Dovode li smanjenja poreza na dobit pouzdano do gospodarskog rasta? Iako prevladavajući argument sugerira da smanjenje poreza ostavlja tvrtkama više kapitala za ulaganje - potencijalno povećavajući proizvodnju, zapošljavanje i output - mnogi ekonomisti i kritičari nazivaju tu pretpostavku previše pojednostavljenom i duboko pogrešnom.

Porezne uštede ne pretvaraju se automatski u investicije. Tvrtke donose investicijske odluke prvenstveno na temelju očekivane potražnje, a ne raspoloživih novčanih sredstava. Vlasnik malog poduzeća ili industrijska tvrtka proširit će poslovanje ili zaposliti novo osoblje samo ako postoji povjerenje u buduću prodaju. Bez rastuće potražnje za robom ili uslugama, postoji malo poticaja za povećanje kapaciteta, bez obzira na poreznu politiku.

Prošli primjeri pokazuju da se višak korporativne likvidnosti često prelijeva u dividende dioničara, otkup dionica ili financijske rezerve umjesto u produktivna ulaganja. Štoviše, trenutni ekonomski izazovi Njemačke nisu isključivo povezani s nedostatkom korporativnog financiranja već i s dubljim strukturnim problemima, uključujući slabu potrošačku potražnju, neizvjesnost u globalnoj trgovini i troškove energije.

Rješenja na strani potražnje ostaju zanemarena

Nekoliko ekonomista ukazuje na alternativni pristup koji je dobio na značaju u drugim razvijenim gospodarstvima: poticanje domaće potražnje. Umjesto smanjenja poreza za najbogatija poduzeća, povećanje kupovne moći kućanstava s nižim prihodima moglo bi donijeti održivije ekonomske koristi. Skupine poput umirovljenika s malim mirovinama, samohranih roditelja, nezaposlenih osoba i radnika s niskim plaćama često troše veći udio svog dohotka, čime potiču lokalna gospodarstva i uslužne sektore.

Unatoč rastućem prepoznavanju ove perspektive, njemačku fiskalnu politiku i dalje uvelike oblikuju teorije ponude. Kritičari tvrde da je ova ideološka dominacija unutar vlade i akademskih krugova dovela do desetljeća propuštenih prilika za izgradnju uključivijeg i otpornijeg gospodarstva.

Politički ulozi i koalicijske napetosti

Trenutna crno-crvena koalicija između SPD-a i CDU/CSU-a suočava se s teškim balansiranjem. S jedne strane postoji pritisak da se pokaže djelovanje usred sporog rasta i slabljenja optimizma investitora. S druge strane, fiskalna ograničenja na državnoj i općinskoj razini ograničavaju koje su reforme politički i praktično moguće. Dodatno komplicira stvari odsutnost FDP-a iz Bundestaga, koji se tradicionalno zalagao za smanjenje poreza, ali sada utječe samo neizravno.

Jasno je da bi bez koordinirane i sveobuhvatne financijske strategije predložena porezna reforma mogla produbiti postojeće podjele između saveznih i regionalnih vlasti. Neuspjeh u postizanju širokog konsenzusa mogao bi zaustaviti zakonodavstvo u Bundesratu i dovesti do daljnje fragmentacije unutar već krhkog njemačkog gospodarskog okvira.

Ekonomski rizici ostaju neriješeni

Iako se vlada nada da će poreznu reformu upotrijebiti kao polugu za pokretanje rasta, ekonomisti upozoravaju da makroekonomski pokazatelji ostaju slabi. Prognoze rasta Njemačke za 2025. ostaju na samo 0.4%, među najnižima od svih zemalja OECD-a. Bez jasne promjene u obrascima potražnje ili uvjetima vanjske trgovine, čak ni velikodušne porezne mjere možda neće biti dovoljne za preokretanje usporavanja.

U konačnici, uspjeh reforme ovisit će ne samo o tome koliko će novca ostati na korporativnim računima, već i o tome hoće li tvrtke i potrošači ponovno steći povjerenje za trošenje i ulaganje. Do tada će se politička rasprava o tome tko plaća za gospodarski oporavak - i tko zapravo ima koristi - samo intenzivirati.