Rastu strahovi zbog njemačkog zlata koje se drži u SAD-u tijekom drugog Trumpovog mandata

Zabrinutost zbog stranih sefova ponovno se javlja usred političke neizvjesnosti

U Njemačkoj se odvija obnovljena politička rasprava o sigurnosti njezinih zlatnih rezervi pohranjenih u inozemstvu - posebno 1,244 tone koje se drže duboko ispod Manhattana u trezorima Federalnih rezervi New Yorka. Dok bivši američki predsjednik Donald Trump preuzima drugi mandat, kritičari u Njemačkoj izražavaju hitnu zabrinutost da zlato, vrijedno više od 117 milijardi eura, možda više nije sigurno pod sve nepredvidljivijom američkom administracijom.

Ova zaliha zlata, ekvivalentna gotovo 100,000 standardnih poluga od 12.5 kilograma, predstavlja više od trećine ukupnih njemačkih rezervi. Preostalo zlato podijeljeno je između Frankfurta, gdje se pohranjuje oko polovica, i Londona, koji drži 13% udjela Bundesbanke. Pozivi na povratak zlata kući sve su intenzivniji, potaknuti strahovima da bi se Trump mogao miješati u neovisnost američkih Federalnih rezervi i potencijalno iskoristiti zlato u stranom vlasništvu kao geopolitički alat.

Trumpov utjecaj na Fed izaziva uzbunu

Rasprava, koja je nekoć bila tema ograničena na financijske stručnjake i nacionalističke krugove, ušla je u politički mainstream. Zastupnik CSU-a u Europskom parlamentu Markus Ferber javno je upozorio da bi Trump mogao osmisliti „kreativne“ strategije za postupanje sa stranim zlatom pohranjenim na američkom tlu. Njegovo upozorenje odražava širu zabrinutost u Berlinu: ako bi američka izvršna vlast izvršila kontrolu nad Federalnim rezervama, rezerve Bundesbanke u New Yorku teoretski bi mogle pasti pod izravnu ili neizravnu američku jurisdikciju.

Trumpovi ponovljeni verbalni napadi na predsjednika FED-a Jeromea Powella i njegova povijest potkopavanja institucionalne neovisnosti dodatno pojačavaju te zabrinutosti. Iako Bundesbank trenutno održava povjerenje u svoje američke partnere, kritičari ističu da samo povjerenje možda nije dovoljna zaštita u trenutnoj geopolitičkoj klimi.

Bundesbank brani status quo, kritičari zahtijevaju akciju

Unatoč rastućoj nelagodi, Bundesbanka se do sada opirala pozivima na promjenu strategije skladištenja. Predsjednik Joachim Nagel nedavno je novinarima rekao da ne gubi san zbog tog problema i izrazio je puno povjerenje u američku središnju banku. Institucija tvrdi da sigurnost i dostupnost tržišta ostaju primarni kriteriji za odabir lokacija za skladištenje te da New York i dalje ispunjava te zahtjeve.

Međutim, politički i civilni glasovi i dalje vrše pritisak na Bundesbanku. Europsko udruženje poreznih obveznika i Njemački savez poreznih obveznika poslali su službena pisma i Ministarstvu financija i Bundesbanci pozivajući na ponovnu procjenu trenutnih aranžmana. „Donesite naše zlato kući“, pozvao je predsjednik Udruge Michael Jäger, koji je naglasio rastući strateški rizik držanja nacionalnog bogatstva u inozemstvu u vremenima međunarodnih napetosti.

Povijesni korijeni stranog skladištenja pod lupom

Prisutnost njemačkog zlata u inozemstvu nije nova. Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka nije imala vlastite zlatne rezerve. Kako je poslijeratno gospodarstvo raslo, zlato se akumuliralo kao plaćanje za trgovinske viškove, posebno u dolarima, ali fizički metal nikada nije poslan u Njemačku. Umjesto toga, američke Federalne rezerve prenijele su vlasništvo na račune označene za Bundesbank, ostavljajući poluge u New Yorku.

Tijekom Hladnog rata, skladištenje zlata u savezničkim zemljama smatralo se sigurnosnom strategijom. Sovjetski prodor u zapadnu Europu mogao je ugroziti njemačke rezerve u Frankfurtu, što bi skladištenje u SAD-u i Velikoj Britaniji učinilo logičnim. No kritičari tvrde da to obrazloženje više ne odgovara današnjem strateškom kontekstu, posebno s obzirom na nepredvidljivost trenutne američke administracije.

Prošli napori repatrijacije postavili su presedan

Ovo nije prvi put da su zabrinutosti oko skladištenja njemačkog zlata u inozemstvu dosegle nacionalnu razinu. Između 2013. i 2016. Njemačka je repatrirala 300 tona zlata - prvenstveno iz New Yorka - u Frankfurt. Bundesbanka se u početku opirala zahtjevima za revizijom ili pregledom poluga, pozivajući se na troškove i diplomatsku osjetljivost. Međutim, pod pritiskom je organizirala prijevoz u diskretnim fazama, koristeći zrakoplove za dostavu poluga, koje su zatim testirane na autentičnost i pohranjene u proširenim trezorima u Frankfurtu.

Ti su napori doveli do strože domaće sigurnosti i modifikacija infrastrukture za pohranu, uključujući prenamjenu bivših podatkovnih centara u trezore. Unatoč tom iskustvu, posljednjih godina nije bilo dodatnih velikih preseljenja.

Privatni investitori odražavaju zabrinutost službenika

Trenutni val tjeskobe nije ograničen samo na institucije. Bogati pojedinci i financijski subjekti također su počeli iznositi svoje zlato iz SAD-a u iščekivanju moguće ekonomske ili političke nestabilnosti. U početku su, nakon Trumpovog ponovnog izbora, mnogi investitori slali zlato u skladišta u New Yorku poput COMEX-a kako bi izbjegli carine i iskoristili povoljne cijene. No, do sredine 2025. ovaj se trend počeo preokretati. Izvješća sada sugeriraju da pojedinci s visokom neto vrijednošću sve više prebacuju svoje zlato u jurisdikcije koje se smatraju politički stabilnijima, poput Singapura.

Ova promjena odražava širu neizvjesnost oko pouzdanosti američke uprave pod Trumpovim utjecajem. U značajnom slučaju koji se često navodi u njemačkim medijima, Venezuela 2019. nije mogla pristupiti zlatu koje je pohranila u Bank of England zbog zabrinutosti oko legitimnosti svog vodstva i implikacija međunarodnih sankcija. Za mnoge Nijemce lekcija je jasna: zlato pohranjeno u inozemstvu može brzo postati nedostupno pod pogrešnim uvjetima.

Sigurnost nasuprot suverenitetu: Strateška dilema

Zagovornici nastavka skladištenja u inozemstvu tvrde da održavanje prisutnosti u financijskim središtima poput New Yorka i Londona povećava likvidnost i fleksibilnost međunarodne trgovine. Premještanje zlata ne bi bilo samo logistički složeno i skupo, već bi moglo izazvati i diplomatske napetosti. Nadalje, Bundesbank tvrdi da se zlato pohranjeno u SAD-u može brzo mobilizirati na globalnim tržištima tijekom kriza, što je ključna značajka koju domaće skladištenje možda ne nudi tako učinkovito.

Ipak, temeljno pitanje i dalje ostaje: je li još uvijek mudro oslanjati se na strane institucije kako bi zaštitile nacionalnu imovinu u eri obilježenoj ekonomskim nacionalizmom i promjenjivim globalnim savezima?