Njemačka vlada potiče rad nakon umirovljenja kao dio ekonomske strategije

Njemačka vladajuća koalicija priprema niz promjena radne politike usmjerenih na povećanje sudjelovanja radne snage u svim dobnim skupinama, posebno među umirovljenicima. Prema novoj inicijativi „aktivne mirovine“, pojedinci koji nastave raditi nakon što navrše zakonsku dob za odlazak u mirovinu mogli bi zarađivati ​​do 2,000 eura mjesečno bez poreza počevši od 1. siječnja 2026.

Objava, koju je dao glavni tajnik CDU-a Carsten Linnemann tijekom televizijske rasprave, dio je šire promjene u vladinoj strategiji zapošljavanja. Cilj je stvoriti financijske poticaje za starije građane da ostanu na tržištu rada ili se dobrovoljno vrate na tržište rada. Dužnosnici naglašavaju da sudjelovanje neće biti obvezno, već će se poticati poreznim olakšicama.

Linnemann je izjavio da zemlji treba „više rada kako bi održala prosperitet“ i predvidio da bi deseci tisuća ljudi, potencijalno čak i šesteroznamenkasti iznos, mogli produžiti svoj radni vijek u roku od četiri godine od provedbe plana.

Ekonomski pritisak iza pritiska na radničku snagu

Njemačka se suočava sa sporim gospodarskim rastom. Vodeće istraživačke institucije predvidjele su nulti rast BDP-a za 2025. godinu, a trenutne razine produktivnosti zaostaju za zemljama poput Poljske i Danske. Podaci pokazuju da osobe starije od 60 godina u Njemačkoj u prosjeku rade 10-20 posto manje od svojih kolega u skandinavskim zemljama.

Ekonomisti i kreatori politike tvrde da bi poticanje zapošljavanja nakon umirovljenja moglo pomoći u stabilizaciji poreznih prihoda i smanjenju pritiska na mirovinski sustav. Prema riječima Moritza Schularicka, voditelja Instituta za svjetsko gospodarstvo u Kielu, ako bi njemački radnici dosegli razinu sudjelovanja u radu s Poljskom, vlada bi mogla znatno povećati svoja ulaganja u infrastrukturu i usluge.

Sindikalna opozicija i društvena kritika

Međutim, prijedlog je naišao na snažno protivljenje predstavnika sindikata. Christiane Benner, predsjednica sindikata IG Metall, kritizirala je narativ da Nijemci nemaju volje za rad. Istaknula je činjenicu da se godišnje odradi više od milijardu sati prekovremenog rada, od čega polovica ostaje neplaćena.

Benner je tvrdila da mnogi fizički zahtjevni poslovi uzimaju danak i prije dobi za umirovljenje, što čini produženi rad neizvedivim za veliki dio stanovništva. Također je istaknula stalni problem nedovoljne zaposlenosti među ženama. Gotovo polovica zaposlenih žena u Njemačkoj zaposlena je s nepunim radnim vremenom, često zbog ograničenog pristupa skrbi za djecu, što ostaje glavna prepreka punom sudjelovanju na tržištu rada.

Žene nesrazmjerno pogođene zaposlenjem s nepunim radnim vremenom

Prema nedavnim podacima, 68.4 posto majki u Njemačkoj radi nepuno radno vrijeme, u usporedbi sa samo 8.4 posto očeva. Iako se jaz u zaposlenosti između spolova smanjio posljednjih godina, strukturni čimbenici poput nedovoljne rane skrbi za djecu i postojećeg poreznog okvira i dalje obeshrabruju mnoge žene da rade puno radno vrijeme.

Porezna politika „Ehegattensplitting“, koja datira iz 1958. godine, omogućuje zajedničko oporezivanje bračnih parova i često kažnjava supružnika s nižim primanjima. Kritičari tvrde da ovaj sustav destimulira zapošljavanje, posebno žena u kućanstvima s dva prihoda. Dok SPD podržava reformu ovog modela, Linnemann je predložio alternativu „dijeljenja obitelji“ koja bi izjednačila neoporezivi odbitak za odrasle i djecu, s ciljem pružanja bolje podrške obiteljima.

Pozivi na širu reformu tržišta rada

Osim umirovljenika, Benner je naglasio hitnost rješavanja nezaposlenosti mladih i velikog broja osoba mlađih od 35 godina bez strukovnih kvalifikacija. Oko tri milijuna mladih ljudi u Njemačkoj nema formalno obrazovanje, što i dalje ograničava izglede za karijeru i dodatno opterećuje kvalificiranu radnu snagu.

Obje strane rasprave priznaju da povećanje sudjelovanja u radnoj snazi ​​zahtijeva strukturne promjene, a ne samo poticaje. Fleksibilni radni aranžmani, poboljšana skrb o djeci, pristup obrazovanju i reformirani porezni sustav razmatraju se kao dio dugoročnog odgovora na nedostatak radne snage u Njemačkoj.

Reforma radnog vremena i porezne promjene u raspravi

Paralelno s modelom aktivne mirovine, vlada planira odmaknuti se od tradicionalnog osmosatnog radnog dana. Razmatra se novi pristup temeljen na tjednom ograničenju radnog vremena, koji bi omogućio, na primjer, četiri desetosatna dana umjesto pet osmosatnih dana. Reforma ima za cilj povećati fleksibilnost bez produljenja ukupnog broja odrađenih sati.

Osim toga, Linnemann je ponovio plan stranke da se prekovremeni rad oslobodi poreza i da se uvede veći osobni porezni odbitak za starije osobe koje se odluče raditi nakon mirovinskog praga. Iako se o tim promjenama još uvijek pregovara, one su dio šireg napora za poticanje gospodarskog rasta kroz unutarnje širenje radne snage.

Nacija podijeljena oko budućnosti rada

Njemačka se sada nalazi usred nacionalne rasprave o tome tko bi trebao raditi više i pod kojim uvjetima. Zagovornici tvrde da je poticaj za umirovljenike bez poreza pragmatičan odgovor na starenje stanovništva i stagnirajući rast. Kritičari tvrde da se time riskira zanemarivanje onih koji ne mogu dulje raditi, a istovremeno se ignoriraju sistemske prepreke koje sprječavaju druge - posebno žene i nedovoljno obučenu mladež - da potpunije sudjeluju.

Kako se politika bude usavršavala u nadolazećim mjesecima, njezina će učinkovitost vjerojatno ovisiti o tome koliko dobro uravnotežuje ekonomske zahtjeve sa socijalnom pravednošću. Vlada inzistira na tome da fokus nije na prisili, već na nagrađivanju truda. Ostaje za vidjeti hoće li ta poruka odjeknuti kod već preopterećene radne snage.