Njemačka se suočava s rastućim pritiskom zbog nedostatka vojske i regrutacije

Njemačka je najavila uvođenje nacionalnog Dana veterana koji će se održavati svake godine u lipnju, što je značajan potez u zemlji koja je dugo poznata po svom opreznom stavu o vojnoj simbolici. Ova odluka označava širi kulturni pomak. Desetljećima je Njemačka održavala složen odnos sa svojim oružanim snagama zbog nasljeđa svjetskih ratova. Sada, s povećanim geopolitičkim pritiskom i unutarnjim obrambenim izazovima, Bundeswehr je ponovno u središtu nacionalne rasprave.

Iako je novi praznik uglavnom simboličan, dolazi u trenutku kada se Njemačka suočava s ozbiljnim pitanjima o strukturi i budućnosti svojih oružanih snaga. Uvođenje Dana veterana može se smatrati nastojanjem da se normalizira javno priznanje vojne službe i ojača ugled Bundeswehra u društvu, u vrijeme kada nedostatak vojnika doseže kritične razine.

Manjak od 60,000 vojnika izaziva nacionalnu raspravu

Njemačko obrambeno vodstvo priznalo je ozbiljan manjak osoblja u Bundeswehru, s potrebom za dodatnih 60,000 vojnika kako bi se ispunili novi operativni ciljevi NATO-a. Taj nedostatak izazvao je intenzivne rasprave o ponovnom uvođenju obvezne vojne službe, politike koja je obustavljena 2011. godine.

Christian Badia, najviši njemački časnik u NATO-u, javno je pozvao na hitne korake za ponovno uvođenje novačenja. Upozorio je da će daljnja odgađanja spriječiti Njemačku u ispunjavanju svojih obveza prema NATO-u. Kancelar Friedrich Merz ponovio je zabrinutost zbog oslanjanja isključivo na dobrovoljno novačenje, sugerirajući da bi se obvezni vojni rok uskoro mogao preispitati.

Badia je odbacio uobičajene logističke prigovore, poput nedostatka objekata i instruktora, predlažući javno-privatna partnerstva za obnovu baza za obuku. Bivši dužnosnici obrane također su predložili hibridni model u kojem bi dobrovoljno prijavljivanje imalo prioritet, ali bi se novačenje moglo koristiti kao rezerva putem nasumičnog odabira ako je potrebno.

Pistorius se zalaže za spremnost, ali kritičari osporavaju njegovu strategiju

Ministar obrane Boris Pistorius predložio je dvofazni plan koji bi u konačnici mogao dovesti do ponovnog uvođenja novačenja. Njegov je cilj brzo povećati broj vojnika kao odgovor na nove ciljeve planiranja NATO-a. Međutim, plan je kontroverzan. Kritičari tvrde da pogrešno procjenjuje zahtjeve moderne vojske, koja se sada više oslanja na tehnološku stručnost nego na tradicionalne pješake.

Protivnici obvezne službe tvrde da bi se trenutne obrambene strategije trebale temeljiti na vještinama, a ne na broju vojnika. Moderni sukobi zahtijevaju stručnjake u područjima kao što su kibernetička obrana, nadzor, operacije dronovima i sigurni komunikacijski sustavi. Kritičari napominju da regruti, obučavani tijekom godine dana, vjerojatno neće postići vještinu potrebnu za ove uloge prije nego što im završi služba.

Osim toga, tvrde da je ideja uvođenja tisuća regruta u visokotehnološko vojno okruženje zastarjela i kontraproduktivna. Bivši vojnici i analitičari kažu da bi se Bundeswehr umjesto toga trebao usredotočiti na izgradnju manjih, profesionalnih snaga opremljenih za upravljanje sofisticiranim operacijama i tehnologijama.

Ravnoteža između profesionalnosti i zapošljavanja: Potreban je novi smjer

Umjesto oživljavanja novačenja, mnogi obrambeni stručnjaci pozivaju na sistemske promjene koje bi Bundeswehr učinile privlačnijom karijerom. To uključuje bolje plaće, jasnije karijerne puteve i poboljšanu ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Na primjer, stručnjaci koji rade u podmornicama ili rukuju osjetljivim elektroničkim sustavima trebali bi biti plaćeni više od administrativnog osoblja, što odražava razinu rizika i potrebnu tehničku stručnost.

Kritičari tvrde da se trenutni pristup previše oslanja na zastarjele pretpostavke. Uvjerenje da će izlaganje više mladih ljudi vojsci prirodno dovesti do povećanog zadržavanja u njoj ignorira stvarnost promjenjivih očekivanja u karijeri među mladima. Nova strategija uključivala bi iskorištavanje postojećih digitalnih vještina mladih regruta u područjima izravno relevantnim za nacionalnu obranu.

Merzova sjećanja i granice nostalgije

Javna razmišljanja kancelara Merza o vlastitom vremenu provedenom u vojnoj službi nisu prošla nezapaženo. Međutim, obrambeni komentatori upozorili su da se ne dopusti da nostalgija vodi političke odluke. Sigurnosne prijetnje s kojima se Njemačka danas suočava - od kibernetičkih napada do geopolitičke nestabilnosti - ne mogu se riješiti strategijama osmišljenima u drugom razdoblju.

Analitičari upozoravaju da povratak razmišljanju iz doba Hladnog rata riskira preusmjeravanje resursa i pažnje s najhitnijih potreba Bundeswehra: modernizacije, interoperabilnosti sa saveznicima NATO-a i zadržavanja visokokvalificiranog osoblja. Dok Njemačka prolazi kroz kulturnu i operativnu reevaluaciju svog vojnog stava, nostalgija ne smije zamijeniti politiku utemeljenu na podacima.

Političke podjele se pojačavaju oko budućnosti usluga

Iako ideja o obveznom vojnom roku dobiva na popularnosti u nekim političkim krugovima, uključujući dijelove CDU-a i SPD-a, protivljenje je i dalje snažno, posebno među mlađim biračima. Kritičari tvrde da bi ponovno uvođenje prisilne službe moglo otuđiti generaciju koja je već skeptična prema mandatima odozgo. Neki u SPD-u, koji se tradicionalno smatra sklonijim obveznom vojnom roku, također su izrazili rezerve, ističući političku cijenu provođenja politike koju mnogi smatraju nazadnom.

Zagovornici ponovnog imenovanja inzistiraju na tome da nacionalna sigurnost mora biti ispred političkih kalkulacija, posebno s obzirom na rastuću nestabilnost u Europi. Međutim, rasprava sve više odražava dublju podjelu oko toga kakvu vojsku Njemačka želi: onu koja gradi profesionalne dobrovoljačke snage ili onu koja se vraća modelima masovne mobilizacije iz prošlosti.

Pitanje novačenja više nije teoretsko. Njemačka sada mora donijeti konkretne odluke koje će oblikovati Bundeswehr desetljećima. Bilo da se radi o dobrovoljnoj službi, revidiranom modelu novačenja ili potpunoj reviziji strategija novačenja i zadržavanja, odabrani smjer utjecat će na njemačku spremnost, kredibilitet u NATO-u i unutarnju koheziju.